Pitao me je skoro jedan potencijalni klijent, pritom na poziciji CEO, da ukratko objasnim HR filozofiju i strategije, pa da vidi koliko mu se isplati da investira u “to”. Uz put baš evo planira i da zaposli jednog diplomca na toj poziciji, da vidi kako će se snaći, ako ne bude imao rezultate, premestiće ga već negde.
Odmah mi je bilo jasno da su male šanse da se u toj kompaniji razvije ozbiljna HR funkcija, pa sam pokušala da objasnim i otvorila Pandorinu kutiju, kroz set pitanja i zaključaka, tipa:
“Kako da ima rezultate neko na početku karijere u nečemu što vi koji vodite kompaniju niste sigurni šta je, a samim tim nemate ni jasna očekivanja ka njemu?” Kaže čovek: nek se snađe, i ja sam bio bačen u vatru na početku karijere. Ja sam pokušala da plasiram ideju, da ne kažem zahtev o mentoringu mladih ljudi, kako bi se ubrzao proces integracije i jasno definisala očekivanja i plan rada. Međutim, dobila sam kao feedback jasnu odbijenicu u stilu: nemam vremena za to, zato njega i hoću da zaposlim.
Insistirala sam: “Bez vašeg usmerenja i aktivne uključenosti u njegov rad, nema šanse da bude efikasan u rokovima i na način koji vi očekujete. A pored toga, iz mog ugla još i važnije je kako uopšte razumete ulogu HR-a u kompaniji. To što ste nekog zaposlili na mesto HR-a, ne znači da to nije više vaš posao. Taman posla. HR nije osoba koja će u vašoj kompaniji da uspostavi sisteme, pa će se time unaprediti učinak ljudi. To nije nešto odvojeno od vas, već vaša filozofija upravljanja ljudima, pretočena u principe rada sa ljudima, kroz razne procese. Vi to definišete, a HR oblikuje, ali ni jedan HR neće moći da uspostavi HR sisteme bez vaše aktivne uključenosti. Nema prebacivanja loptice na HR da su zbog HR-a ljudi nemotivisani. “
Tajac. Rekao je da će se javiti…
[mailerlite_form form_id=6]