- Bacanje ljudi u vatru kako na intervjuu, tako i posle po prijemu u radni odnos, “da vidimo kako će se snaći”.
A zašto tako? – “Jer i nas je nekad neko bacao u vatru, pa je normalno da i mi to radimo”.
Mogu donekle da se složim sa tim da to na neki način selektuje ljude po sposobnosti da se snađu u nenadanim situacijama. Ali ako toliko umorimo ljude raznim procenama na brojnim intervjuima, testovima, biznis simulacijama… – zar nismo već odabrali ljude po određenih sposobnostima.
Zar nije sada na redu da ih obučimo za posao, a ne da ih opet driblamo do iznemoglosti.
Prava ALTERNATIVA bacanju ljudi u vatru i surovoj igri preživljavanja je planski onbording proces – sistematičan, uz prateći mentoring
2. tema: intervjui za posao.
Na intervjuima neko dobro pliva, a neko baš i ne, što ne zači da neće sutra biti dobar u svom poslu. Zadatak HR-a jeste da to proceni, ok su mi i asesment centri i testovi i tri kruga intervjua.
Ali zar nije normalno da objasnimo ljudima, ako se zaglave na nekom pitanju, zašto smo ih neke stvari pitali na određeni način i kako bi bilo bolje da su reagovali.
Ili ako smo ih već testirali ili nešto zaključili što im ne ide u prilog zašto im to ne reći? Ili je bolje držati zavijenim u velo tajne razloge zašto neko nije prošao na intervjuu? Možda samo zato što HR tako dobija na veličini i moći.
ALTERNATIVA
Iskreno, od kad sam otvorila svoju firmu i radim sama, ja upravo primenjujem na intervjuima drugačiji stil rada sa ljudima, baš onakav kakav mislim da treba: otvoreno im kažem kad ih pitam nešto što ih zbuni zašto sam ih to pitala. Ili ako “lupe neki” odgovor odmah objasnim zašto je dobro da ga promene.
Ljudi su zahvalni do neba kad imaju tretman pun poštovanja, čak i ako ne prođu dalje u sledeći krug. Dosta je izigravanja strogoće i moći drage HR kolege.
3. HR kao copy-paste mašina pogrešnog sistema rada sa ljudima, a ne kao motor promena