Jedno od nepisanih HR pravila je bacanje ljudi u vatru kako na intervjuu, tako i posle po prijemu u radni odnos, “da vidimo kako će se snaći”, “jer i nas je nekad neko bacao u vatru, pa je normalno da i mi to radimo”. Mogu donekle da se složim sa tim da to na neki način selektuje ljude po sposobnosti da se snađu u nenadanim situacijama. Ali ako toliko umorimo ljude raznim procenama na brojnim intervjuima, testovima, biznis simulacijama, ako ih prorešetamo na sto načina (i na kraju brdo njih ne primimo, jer imamo samo 1 radno mesto otvoreno), zar nismo već odabrali ljude po određenih sposobnostima i sada je na redu da ih obučimo za posao, a ne da ih opet driblamo do iznemoglosti. Nekad se ovaj tip onbording procesa, koji često znači i nedostatak istog, obije o glavu poslodavcu, jer se u toj surovoj igri preživljavanja često izgube kvalitetni ljudi, jer nismo svi spremni da se snađemo u tim uslovima, a uz malo mentoringa i podrške itekako bi se uklopili u posao.
Druga tema: sam intervju za posao.
na intervjuima neko dobro pliva, a neko baš i ne, što ne zači da neće sutra biti dobar u svom poslu. Zadatak HR-a jeste da to proceni, ok su mi i asesment centri i testovi i tri kruga intervjua. Ali zar nije normalno da objasnimo ljudima, ako se zaglave na nekom pitanju, zašto smo ih neke stvari pitali na određeni način i kako bi bilo bolje da su reagovali. Ili ako smo ih već testirali ili nešto zaključili što im ne ide u prilog zašto im to ne reći? Ili je bolje držati zavijenim u velo tajne razloge zašto neko nije prošao na intervjuu? Možda samo zato što HR tako dobija na veličini i moći. Iskreno, od kad sam otvorila svoju firmu i radim sama, ja upravo primenjujem na intervjuima drugačiji stil rada sa ljudima, baš onakav kakav mislim da treba: otvoreno im kažem kad ih pitam nešto što ih zbuni zašto sam ih to pitala. Ili ako lupe neki odgovor odmah utrčim sa žutim kartonom i objasnim zašto su dobili žuti karton. Od one žene što nije stavila ime i prezime u Cv, preko čoveka što mi priča vic u sred intervjua, do otvorenog feedback-a svima da neka pozicija nije za njih i zašto.
Ljudi su zahvalni do neba kad imaju tretman pun poštovanja, čak i ako ne prođu dalje u sledeći krug. Dosta je izigravanja strogoće i moći drage HR kolege.
A kako se samo brzo osladi ta HR moć…